{"id":6112,"date":"2020-11-27T16:08:03","date_gmt":"2020-11-27T15:08:03","guid":{"rendered":"http:\/\/ssskskola.edu.ba\/?p=6112"},"modified":"2020-11-27T16:08:05","modified_gmt":"2020-11-27T15:08:05","slug":"radionica-komunikacija-stereotipi-i-predrasude","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ssskskola.edu.ba\/?p=6112","title":{"rendered":"Radionica \u201eKomunikacija, stereotipi i predrasude\u201c"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

U JU Srednjoj \u0161koli za saobra\u0107aj i komunikacije u mjesecu novembru nastavljene su aktivnosti na projektu PRO \u2013 Budu\u0107nost.
Saradnja sa direktorom i profesorima u \u0161koli je uspje\u0161na.
U\u010denici su se i ovaj put potrudili da na aktivan i produktivan na\u010din sudjeluju u radionici i steknu nova znanja i iskustva, ali i da podijele neke svoje stavove o komunikaciji, stereotipima i predrasudama.
Ostali u\u010denici na\u0161e \u0161kole, ali i oni koji to nisu, na Web stranici (https:\/\/ssskskola.edu.ba) i na facebooku profilu \u0161kole mogu pogledati neke video klipove i radove (eseje) u\u010desnika projekta o temi \u201eKomunikacija, stereotipi i predrasude\u201c.
I ovaj put radionica je ostavila pozitivan utisak na sve one koji su uzeli aktivno u\u010de\u0161\u0107e u njenoj realizaciji.
Sretni smo i zahvalni \u0161to imamo priliku biti dio ovog projekta.
Proslje\u0111ujemo Vam najzanimljivije radove u\u010desnika projekta.<\/p>\n\n\n\n

JA U TU\u0110IM CIPELAMA<\/strong><\/p>\n\n\n\n

“Ro\u0111ena sam u bo\u0161nja\u010dkoj porodici. Bijele puti. Imam ista prava kao i ve\u0107ina ostale djece. Danas \u0107u zatvoriti o\u010di i oti\u0107i na jedan dan u romsko naselje i zami\u0161ljati svoj \u017eivot tamo.
Kako bi to izgledalo? Da li bih se sna\u0161la? Ne znam.
Zami\u0161ljam kako se budim u porodici sa 10 \u010dlanova, gdje najmla\u0111i \u010dlan ima tek par mjeseci. Imam 4 brata i 3 sestre. Od nas osmoro, samo dvoje ide u \u0161kolu i to dva brata. Sestre ne idu u \u0161kolu iako je davno bilo vrijeme. Roditelji ka\u017eu da im ne treba to, udat \u0107e se, \u0161ta \u0107e im kog vraga \u0161kola? Nekada idu dvije sestre da prose, nekada druga sestra i ja. Djeca u na\u0161oj sredini nas gledaju sa podsmijehom, mada ne reagujemo, navikle smo. Stariji momci dobacuju razli\u010dite seksisti\u010dke komentare, ali i na to smo vi\u0161e postale imune, kao da smo postale gluhe. Ocu to svakako ne govorimo, jer smo jednom rekle, a on je samo okrenuo glavu sa nezainteresovano\u0161\u0107u i iza\u0161ao u dvori\u0161te da zapali cigaretu.
Najmla\u0111i brat, beba, obu\u010den je skromno, u odje\u0107u koju smo na\u0161li kraj kontejnera. Majka je oprala u vreloj vodi, dodala nekog sapuna da miri\u0161e. Ka\u017ee, neka je bar malo \u010disto.
Ku\u0107i nam je par puta dolazila socijalna slu\u017eba da pita roditelje \u0161to nas \u010detiri ne idemo u \u0161kolu. Majka i otac samo slije\u017eu ramenima i govore kako nemaju sredstava. Prijetili su i da \u0107e nas uzeti i dati u udomiteljske porodice, ali ni od toga ni\u0161ta nije bilo. Bra\u0107a svaki dan do\u0111u mokri i blatnjavi ku\u0107i jer pje\u0161a\u010de od \u0161kole do ku\u0107e 3,5 km, bila ki\u0161a, snijeg ili sunce.
U \u0161koli se niko s njima ne dru\u017ei jer svi ka\u017eu da su Romi prljavi, smrdljivi, da ho\u0107e ukrasti. U razredu je dosta imu\u0107ne djece, ali nikada nisu ni\u0161ta ni ponudili da pomognu, a kamoli da su pomogli. Bra\u0107a \u010desto odu u \u0161kolu gladni, bez novca, ali pretrpe dan nekako, pa do\u0111u ku\u0107i i jedu ono \u0161to je mama pripremila, ako i\u0161ta pripremi.
\u010cesto znamo zaspati gladni. Rijetko se okupamo, jer je dosta \u010dlanova porodice, a kupatilo je nikakvo, skoro da su uvjeti nemogu\u0107i. Nekad imam osje\u0107aj da me niko ne razumije na ovom svijetu. Uskra\u0107ena sam za \u017eivot \u010ditav, za \u0161kolovanje, za odrastanje kakvo mi dolikuje. \u017delim ustati jedno jutro i spremiti se za \u0161kolu, a ne probuditi mla\u0111u sestru da idemo prositi. Voljela bih da nam okru\u017eenje nije ovakvo kakvo jeste, voljela bih da ljudi imaju vi\u0161e razumijevanja prema romima, jer nismo svi isti. Voljela bih, ali ipak nije tako, ni pribli\u017eno. Na godi\u0161njem nivou je preko 50 djevoj\u010dic aromske pripadnosti koje su silovane, a poslije natjerane na brak sa silovateljem. Ja, druga djevojka, bilo ko, ne \u017eeli biti sljede\u0107a. Imajte razumijevanja prije nego \u0161to osudite i donesete zaklju\u010dak. Mo\u017eda ba\u0161 ispod majice osobe koja vam tra\u017ei marku, kuca ogromno srce \u017eeljno da se spasi. Nemojte osu\u0111ivati, obucite na\u0161e cipele, pro\u0111ite na\u0161im putem, \u017eivite na\u0161 dan i onda razmislite.
U tom trenu sam otvorila o\u010di, promijenila razmi\u0161ljanje, \u010ditav um sam okrenula naopa\u010dkekao da je pogu\u017evana majica iz ormara. Pogledala sam kroz prozor, vidim malu romkinju u rozoj suknji i \u017eutoj majici. Nosi loptu pod rukom i bocu soka od narand\u017ee. Uvojci joj padaju na tamnoputo lice, a ona se smije i gleda u loptu i kre\u0107e se ka djeci da bi se igrala s njima. Gledam reakciju djece, da li \u0107ej e prihvatiti? Da li \u0107e je osuditi? Da li su ih roditelji ve\u0107 nau\u010dili predrasudama prema drugom i druga\u010dijem? Gledam, razmi\u0161ljam, prije par trenutaka ja sam bila ti. Ja sam obula tvoje cipele, tvoje male, roze, tijesne cipele, sa pocijepanim kai\u0161i\u0107ima. Ja sam te razumjela. Jasam bila ti. Ja sam bila u tvojim cipelicama. Malena curice. ☺”
Maida Bu\u017eo<\/p>\n\n\n\n

\n